Moramo da kažemo kako je Marija jako skromna, s obzirom da živi u veliokm luksuzu. Ona je sada bila ni više ni manje nego u svom rodnom mjestu, mjestu gdje je rasla, a to je Kragujevac. Tamo je slikala jednu zelenu zgradu koja je jasno daleko od luksuza u kome sada živi ali Marija se nikada ne stidi niti jednog segmenta svog života, kaže da je ponosna na svoju baba Draginju koja joj je stvorila najljepše uspomene i emocije.
Kaže kada vidi ovu zgradu sjeti se svoje bake i njena kao male, kako tamo u stanu kod male peći uveče joj peče hljeb, maže maslacen i stavlja šunku, a onda se njih dvije spreme da gledaju “sretne ljude”. Ona je rekla kako je u djetinjstvu imala sve, iako možda ona sve ne percipira kao neki drugi ljudi, imala je pažnju i ljubav zato je izrasla u zdravu osobu , a ne osobu koja je puna kompleksa kakve gledamo svaki dan.
