Tragična smrt Milan Stankovića, istaknutog pripadnika elitne 63. padobranske brigade Vojske Srbije, odjeknula je ne samo unutar vojne zajednice, nego i među širom javnošću. Njegov iznenadan gubitak ostavio je dubok trag, donoseći osjećaj tuge i žalosti svima koji su ga poznavali. Milan nije bio samo vojnik; on je bio simbol hrabrosti, odanosti i nesebične ljubavi prema domovini. U ovom članku ćemo se osvrnuti na njegovu vojnu karijeru, tragičnu nesreću koja je dovela do njegove smrti, kao i na nasljeđe koje je ostavio za sobom, uz dodatne detalje koji će osvijetliti njegovu ličnost i doprinos društvu.
- Prvi Koraci u Vojsci
Milan Stanković rođen je 25. decembra 1983. godine u malom gradu, gdje je od malih nogu pokazivao interes za vojsku i sport. Nakon završetka srednje škole, 2005. godine, odlučio se pridružiti vojsci, a njegov ulazak u 63. padobransku brigadu bio je rezultat njegovog željenog puta ka vojnoj karijeri. Od samog početka svoje službe, brzo je stekao reputaciju hrabrog i sposobnog vojnika. Njegova odlučnost i posvećenost timu učinili su ga iznimno cijenjenim među kolegama. Tijekom gotovo dvadeset godina službe, Milan je sudjelovao u mnogim vojnim operacijama i vježbama, gdje su njegove vještine često bile ključne za uspjeh misija.
Kao jedan od najboljih padobranaca, redovito je bio angažiran na najzahtjevnijim zadacima, pokazujući izvanrednu sposobnost da se nosi s izazovima i radi pod pritiskom. Njegova strast prema vojnim vježbama bila je evidentna i u njegovom slobodnom vremenu kada je često organizovao treninge za mlađe vojnike, prenoseći im svoja znanja i iskustva. Milan je bio osoba koja nikada nije štedjela na trudu, te je njegov rad etički bio primjer svima u njegovoj jedinici.
Incident koji je doveo do Milanove smrti dogodio se 12. oktobra 2023. godine, na vojnom aerodromu “Vodnik” u Nišu, oko 17 sati. Tog dana, Milan je učestvovao u vojnoj vježbi skakanja padobranaca, rutinskoj operaciji koja se izvodila kako bi se testirale sposobnosti vojnika. Nažalost, prilikom slijetanja, doživio je teške povrede koje su se ispostavile smrtonosnima. Iako su medicinski stručnjaci odmah reagirali, transport do Vojne bolnice nije mogao spasiti njegov život. Milan je preminuo u 19:15, ostavljajući za sobom ogromnu prazninu u srcima porodice, prijatelja i kolega. Ova nesreća izazvala je šok među njegovim kolegama, koji su ga opisivali kao vojnika bez premca, uvijek spremnog da pomogne drugima. Njegova smrt nije bila samo gubitak vojnika, već i gubitak prijatelja, mentora i uzora za mnoge. U danima nakon nesreće, vojna zajednica je organizovala okupljanja kako bi odala počast Milanu, izražavajući tugu i podršku njegovoj porodici.
