Raskid braka Dragane Mirković i Tonija Bijelća izazvao je veliku pozornost javnosti, pri čemu su veliku podršku pružila njezina djeca. To potvrđuje i njezina nedavna objava koja sadrži iskrenu poruku. “Ruke moje djece najljepši su ukras na svijetu”, stoji u opisu uz objavu pjevačice. najave razvoda roditelja, Draganina djeca, Marko i Manuela, dospjela su u javnost. Unatoč naporima da zadrže razinu diskrecije, mediji su pomno pratili i provjeravali njihove aktivnosti. Važno je naglasiti da Dragana Mirković dosljedno pokazuje podršku odluci svoje djece da ostanu izvan medijske pažnje.
Odluka da ostanu podalje od očiju javnosti je i minorna i iznenađujuća, osobito s obzirom na to da adolescenti obično traže vidljivost i osjećaj važnosti. Iako se ta sklonost čini pomalo instinktivnom, oni su se odlučili za drugačiji put. Netko bi se mogao zapitati je li to hipotetski moja odgovornost. Doživljavam duboku sreću zbog njihovog izbora da se suzdrže od samoizlaganja i zbog njihove odlučnosti da zauzmu ovakav stav. Meni je uvijek bila dovoljna prisutnost samo jednog renomiranog imena – mog vlastitog. Više djece? Malo zahvalnosti bi dobro došlo! Ne mogu a da ne osjetim krivnju, budući da je jedini slučaj kada su me promatrali u suzama proizašao iz laži koja je javno plasirana. Trebao sam ih zaštititi od te situacije, no moja se transparentnost pokazala kao izazov! Nikada nisam imala za cilj da im nešto krijem, rekla je Dragana jednom prilikom o deci.
Marko je završio studij na akademiji i trenutno je na studiju gospodarskog prava, dok Manuela razmišlja o izboru između dva fakulteta nakon diplome. Obojica su izvrsni studenti i nikada nisam imao problema s njima. Smatram se sretnom što ih imam u životu, jer su mi donijeli veliku radost, primijetila je tijekom Amidji Showa.
U nedavnom razgovoru za “Premijeru” Dragana je otkrila da njena djeca uživaju u svom životu i osjećaju ponos na svoju majku, što je sasvim prirodno. Izražavaju značajnu zabrinutost za njezinu dobrobit, često joj šalju poruke da se raspitaju kako je. Kao odgovor, ona primjećuje: “Djeco, što je bilo? Vi znate svoju majku.” Ona sebe doživljava kao robusnu prisutnost. Iako se izazovi pojavljuju, ona je ponosna na svoju sposobnost da izdrži.
