U februaru 2017. godine, u mirnom gradiću u Indijani, dogodila se tragedija koja će zauvijek ostati urezana u pamćenju lokalne zajednice. Dvanaestogodišnja Libi i trinaestogodišnja Abigejl krenule su na šetnju šumskim stazama, ne sluteći da će im to biti posljednja avantura. Njihov put, snimljen kamerom, postao je ključni dokaz u istrazi zločina koji je potresao cijeli grad i izazvao strah među njegovim stanovnicima. Ova priča nije samo o gubitku života, već i o potrazi za pravdom koja je trajala godinama.
Dok su se djevojčice nevinim razgovorima kretale kroz šumu, zrak je bio ispunjen mirisom svježeg drveća i zvucima prirode. Iza njih se pojavila nejasna silueta muškarca. Njihov glas, ispunjen radoznalošću i strahom, prekida muški glas koji im govori: „Devojke, nizbrdo“. Ovaj kratak trenutak, snimljen u mutnim i drhtavim kadrovima, postao je ključni dio istrage koja će uslijediti. Sutradan, nažalost, policija je pronašla njihova tijela nedaleko od mjesta gdje su viđene posljednji put, a obdukcija je otkrila užasavajuće detalje o načinu na koji su izgubile život.
Obdukcija je pokazala da su im grla bila prerezana, dok su drvene grane postavljene preko tijela stvorile jezičan dojam rituala. Iako nije bilo znakova seksualnog zlostavljanja, okrutnost zločina ostavila je dubok trag na porodice djevojčica, kao i na cijelu zajednicu. Istraga je od samog početka privukla veliku pažnju javnosti, a snimak iz šume postao je simbol straha i neizvjesnosti. Mediji su osumnjičenog nazvali „Tip sa mosta“, preplavljujući naslovnice s teorijama zavjere i spekulacijama koje su dodatno uzburkale zajednicu koja je već bila u šoku.
Tokom narednih mjeseci, pojavili su se različiti fotoroboti i opisi, a lista osumnjičenih je rasla. Jedan od njih bio je lokalni čovjek s mračnom prošlošću, poznat po prekršajima protiv zdravlja i sigurnosti. Međutim, bez čvrstih dokaza koji bi ga povezali sa zločinom, njegovo ime je ubrzo izbačeno iz istrage. Drugi osumnjičeni, mladić sa sumnjivim internet profilima, često je komunicirao s djevojčicama na društvenim mrežama, ali ni on nije bio krivac. U međuvremenu, stanovnici gradića živjeli su u strahu, a tabloidi su špekulisali o mogućim ritualnim ubistvima i vezama sa paganskim kultovima, dodatno pojačavajući paniku i nesigurnost u zajednici. Mnogi su se pribojavali da bi zločin mogao ostati neriješen i da bi se slične tragedije mogle ponoviti.
Prelomna tačka u ovoj tragičnoj priči desila se 2022. godine kada je penzionerka i volonterka, pregledavajući stare spise, primijetila grešku u dokumentaciji. Ime pravog počinitelja, lokalnog apotekara, bilo je pogrešno zavedeno, što je omogućilo da ostane skriven od istražitelja više od pet godina. Njegovo hapšenje došlo je kao šok za lokalnu zajednicu. U njegovoj kući pronađena je kolekcija noževa i pištolj, dok su balistički dokazi povezali njega s mjestom zločina, što je dodatno potvrdilo sumnje istražitelja. Ovo otkriće izazvalo je talas olakšanja, ali i dodatnog straha među stanovnicima, koji su se pitali kako je moguće da je zločinac bio među njima sve to vrijeme.
Iako je u početku negirao bilo kakvu povezanost s zločinom, u zatvoru je počeo priznati svoje djelo različitim osobama, uključujući svoju suprugu i zatvorsko osoblje. Njegovo priznanje otkrilo je da je prvobitno planirao napad na odraslu ženu, ali je odabrao djevojčice zbog straha da bi ga neko mogao uhvatiti. Na kraju, suđenje je završilo presudom: osuđen je na 130 godina zatvora, što je praktično doživotna kazna. Ova presuda je prihvaćena s olakšanjem, ali i tugom, jer je tragedija ostavila neizbrisiv trag na porodice i prijatelje djevojčica, kao i na cijelu zajednicu koja se suočila s gubitkom nedužnosti.
