Na nedavnoj sjednici Upravnog odbora Saveza udruženja penzionera Federacije Bosne i Hercegovine, razmatrane su ključne odluke koje direktno utiču na više od stotinu hiljada penzionera širom Federacije. Ove odluke ne obuhvataju samo trenutne korisnike penzija, već i buduće generacije, što ukazuje na hitnost i važnost donesenih mjera. Ovaj skup je bio prilika da se razmotre izazovi s kojima se suočavaju penzioneri, ali i da se istaknu mogućnosti za reforme koje bi mogle poboljšati njihov položaj. U ovom kontekstu, član Upravnog odbora, Mustafa Trakić, izrazio je zabrinutost zbog odbijenih izmjena Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, koje bi mogle donijeti značajne promjene u načinu na koji se penzije izračunavaju i isplaćuju.
Trakić je naglasio kako je predložena izmjena zakona, koja bi omogućila da penzije za osobe sa 15 godina radnog staža, ali manje od 20, budu najmanje 60% prosječne penzije u Federaciji, naišla na otpor. Uzimajući u obzir da trenutna prosječna penzija iznosi 651,49 KM, minimalna penzija za ovu grupu penzionera bi iznosila 390 KM. Ovaj model, koji se temelji na preraspodjeli sredstava, može dati osjećaj jednakosti, ali u stvarnosti stvara nepravdu, jer bi penzioneri koji su radili 40 godina primali istu penziju kao oni sa samo 15 godina staža. Ovakva situacija dovodi do ozbiljnih socijalnih tenzija i nezadovoljstva među penzionerima, koji osjećaju da njihov rad i doprinos društvu nisu adekvatno nagrađeni.
Na sjednici je bilo izraženo nezadovoljstvo među članovima zbog odbijanja predloženih izmjena. Penzioneri su jasno istakli potrebu da se unaprijedi sistem koji ne može dozvoliti da penzije budu jednake bez obzira na dužinu radnog staža. Dodatno, iz raznih udruženja često se čuje da je važno da se osigura transparentnost u sistemu penzionog osiguranja, kao i da se uvedu jasne smjernice koje će omogućiti pravedniju raspodjelu penzija. Trakić je naglasio važnost uključivanja poslodavaca i sindikata u ove rasprave, dodajući da ne bi bilo fer da se teret nedovoljne penzijske reforme svali na leđa penzionera.
Kako se životni troškovi stalno povećavaju, ovo pitanje postaje sve hitnije, posebno za stariju populaciju koja se suočava s inflacijom i rastom cijena osnovnih životnih namirnica. Mnogi penzioneri su izrazili zabrinutost da će trenutne mjere pomoći, poput “13. penzije”, biti nedovoljne za pokriće njihovih osnovnih potreba. Ova pomoć, premda dobrodošla, predstavlja samo kratkoročno rješenje koje ne može zamijeniti potrebu za sveobuhvatnom reformom koja bi obezbijedila stabilne i pravedne penzije. Naime, s obzirom na trenutne inflacione pritiske, većina penzionera se suočava s izazovima preživljavanja, gdje su troškovi osnovnih životnih namirnica, lijekova i komunalija sve veći, dok njihova primanja ostaju pritisnuta.
