U samom središtu jednog od najkontroverznijih slučajeva u Bosni i Hercegovini, smrt mladog Dženana Memića, nalazi se otac Muriz Memić, čija borba za pravdu postaje sve intenzivnija. Ovaj tragičan događaj, koji se desio 8. februara 2016. godine u sarajevskom naselju Ilidža, i dalje je obavijen velom misterije, kao i političkih intriga koje ne prestaju ni nakon više od pet godina. Muriz Memić, tokom svojih javnih istupa, posebno na Face TV-u kod Senada Hadžifejzovića, ponovo je iznio svoje sumnje prema institucijama koje bi trebale osigurati pravdu.
Muriz Memić je u emotivnom govoru izrazio duboko ogorčenje prema sistemu koji, prema njegovim tvrdnjama, ne samo da je zakazao, već i štiti one koji su odgovorni za smrt njegovog sina. “Znam ko je ubio Dženana, ali ga politika i zdravstvo štite. O tome mi je najteže govoriti”, izjavio je Memić, naglašavajući rastući osjećaj bespomoćnosti dok promatra kako se slučaj razvija. Ove riječi odražavaju ne samo njegovu ličnu bol, već i frustracije mnogih građana koji se suočavaju sa sličnim izazovima u potrazi za pravdom za svoje voljene.
U ovom kontekstu, Muriz je spomenuo i informaciju koja bi mogla značajno uticati na dalji razvoj istrage. Prema njegovim riječima, Alisa Mutap, djevojka koja je bila sa Dženanom u trenutku incidenta, navodno je dan nakon tragedije otkrila imena počinilaca. “Imam svjedoka za to. Znači, nije imala amneziju”, kazao je Memić, čime se otvara nova dimenzija istrage. Ova izjava dodatno komplikuje situaciju i postavlja pitanja o tome zašto su ove informacije do sada ignorisane od strane nadležnih institucija. U ovom trenutku, javnost se pita koliko su profesionalni standardi ispoštovani tokom istrage, te kakve su posljedice ovakvih propusta na širu sliku pravde u društvu.
Alisa Mutap kao ključna figura u ovom slučaju izaziva mješavinu kritika i podrške. Njeno ponašanje i svjedočenja često postaju predmet rasprava, a mnogi su zabrinuti zbog načina na koji je njena uloga tretirana tokom istrage. Muriz Memić ističe potrebu za preispitivanjem njenog svjedočenja, što dodatno naglašava pritisak na institucije da preduzmu akciju u vezi s brojnim nejasnoćama koje okružuju ovaj slučaj. Mnogi se pitaju zašto su njene izjave analizirane samo površno, dok su istovremeno postojale brojne sumnje oko istinitosti drugih svjedočenja. U društvu koje teži pravdi, ovakvi aspekti slučaja postavljaju ozbiljna pitanja o etici i odgovornosti onih koji su zaduženi za istraživanje.
Muriz Memić se suočava s nebrojenim izazovima u svojoj potrazi za pravdom. Iako su pozivi javnosti i medija učestali, institucije koje bi trebale osigurati pravdu često su bile inertne. U njegovoj borbi za pravdu, Memić se osjeća kao da je sam. “Pitam se dokle ću se boriti da obezbijedim pravdu svom sinu? To je neizdrživo”, rekao je, čime je još jednom ukazao na frustracije koje mnoge porodice doživljavaju u sličnim situacijama. Porodice koje su izgubile svoje najmilije zbog nasilja ili nepravde često se suočavaju s dodatnim psihološkim opterećenjem zbog sporih i neefikasnih pravosudnih sistema, što dodatno otežava proces ozdravljenja i pomirenja sa gubitkom.
