Mora se reći da nisu sve sudbine lijepe.Nažalost, neki ljudi se susreću sa veoma teškim sudbinama još od samog početka od svog djetinjstva.Ovdje je riječ o čovjeku koji se prvobitno zvao Dragoljub, rođen u Doboju u srpskoj porodici, ali se sve završilo tokom rat’a, njegovi su počeli da bježe, pa je on završio u dječjem domu bez roditeljskog staranja, a bio je u muslimanskom selu, i dali su mu ime Omar, a bio je mali, nešto više od dvije godine.
Otac ga nije traćio, mislio je kako je on zajedno sa majkom i sestrom stradao, ali on nije. Kako je sam Dragoljub rekao, sa dvadeset godina se vratio tamo gdje je trebalo da bude, uvijek je osjećao da nešto nije u redu, usvojila ga je porodica iz Zavidovića, imali su kćerku, usvojili su ga, ali je dodao da je to bila dobra porodica. Srce svakog vodi tamo gdje mu je duša, a ističe da je konačno pronašao svoje korijene.