Tokom nedavnog govora u Ovalnom kabinetu, američki predsjednik Joe Biden istakao je ključni trenutak u eskalaciji konkurencije između Amerike i njenih saveznika naspram nove osovine autoritarnih režima koja uključuje Rusiju, Kinu, Iran i Sjevernu Koreju. Ovaj govor je naglasio važnost tekuće borbe za moć i uticaj na svjetskoj sceni.

Spajajući ukrajinski sukob sa većim bliskoistočnim sukobom, Bajdenov govor je efektivno spojio to dvoje u jedno bojište. U slučaju da Hezbolah krene u napad, Sjedinjene Države i njihovi saveznici bi se suočili sa znatno proširenim ratištem, što bi izvršilo značajan pritisak na njihove vojne resurse.

U narednim godinama, vjerovatno je da će Tajvan postati treći izvor rata, ako ne i prije. U međuvremenu, Kina jača svoju vojsku. Kopnena snaga je brojčano nadjačana od strane Mornarice Narodnooslobodilačke vojske, a nuklearne snage se brzo šire. Očigledno je da se američki protivnici aktivno pripremaju za rat.

Međutim, u Washingtonu rasprave o nacionalnoj sigurnosti rijetko započinju priznanjem da Kina i Rusija povećavaju svoju vojnu moć ne radi zaštite svojih nacija, već u agresivne svrhe. Rješenje ovog problema nije okretanje ka Aziji, već rekonstrukcija zapadnih snaga sa dovoljnim viškom rezervi.

U svijetu koji je sve nestabilniji, imperativ je da SAD povećaju svoje izdatke za odbranu. Stoga, SAD treba da prestanu da raspravljaju o konkurenciji između velikih sila i umjesto toga da se usredsrede na ono što bi pobjeda podrazumijevala u ovom sukobu između demokratija i diktatura.

Ako SAD budu prisiljene na rat, neće biti vremena da se nadoknade nedostaci ili gomilaju oružje i municija. SAD i njihovi saveznici moraju preispitati način na koji grade svoju vojsku, tako da mogu rasporediti značajne snage ako je potrebno.